Rukama ju je grlio....nježno ju je ljubio....od usana.......preko vrata....lagano se poigravao njenom kosom......šaptao joj je na uho...govorio joj je da je voli....u parku je bila tama...a oni su bili sami...među mnoštvom drveća...i sjenama sretnih krošnji....vjetar je prolazio......vjetar je puhao i svojom snagom cjelivao njihove obraze,štipao ih za crvene nosiće...oni su se poput djece igrali...visok i iskren smijeh glasno bi prodro među tminom i tišinom....kapljice kiše čiste poput suza polako su rosile tlo ali nije im smetalo...samo su postali razigraniji i sretniji......Njegove tople smeđe oči sjale su.U njima su se otkrivale nove planine,nova prostranstva...Svaki pogled u njima budio je maštu i moju ljubav...Nečiju sreću...Imao je crnu kosu s plavim pramenovima koja je uvijek negdje lepršala...Svaka dlaka je vodila svoju politiku....hehe....osmijeh je uvijek bio na njegovom licu....koža mu je glatka...često bi se takli moj i njegov prćasti nosić...tu negdje uvijek bi me nasmijala ona naušnica u njegovom uhu...kako je sladak s njom...
Onda se naglo sve promijenilo i pojavio se opet on.Opet veseo i romantičan,ali sav u svom svijetu.Drži gitaru u ruci i skakuće po nekim daskama...Pjeva neke rokerske pjesmuljke .... samo za mene...Rukama prelazi po žicama...Naglo struga rukom po njima,tako brzo i žestoko da vidim samo obrise i čujem te savršene riffove bass gitare.Ta glazba dolazi od njega.Dok gitara svira,njegova marta lupa o pod.Sve je tako snažno i sve ostavlja tako jak i moćan dojam da nema vremena za patnju,bol ili tugu.Samo za glazbu i tu sreću i ljepotu što ti bruji u ušima,to što te trese i vraća u život,to što te ubija ali ojača,to što te digne kad padneš i što te tjera u propast,ali samo zato što si sam odlučio tako....Među reflektorima i svjetlima bljšti crvena gitara i on pokraj...on kako se savršeno smije...i leti po tim daskama i već sada lupa po bubnjevima,u savršenom ritmu...
Odgore...meni bi rekao da me voli,ne njoj...Za svaki njegov osmijeh ja bih bila zaslužna,za svaku iskru u njegovim očima i svaki leptirić u trbuhu...Htjela sam biti ona koja bi otjerala tugu od njega,ona koja bi ga uvijek oraspoložila...Ona o kojoj bi on sanjao....Htjela sam da MI postojimo i da ja budem samo njegova a on samo moj...
Svaka noć prožeta suzama,uprskana boli....sve neprospavane noći,svi snovi dok suze ronim,i sve što sanjam dok sam budna...sve to je zapravo ovo.To je samo ono što želim da jednom postane stvarnost,to je nešto o čem previše razmišljam i što je postalo moja opsesija.Toliko je jako da mi se nekad i čini kao da je san postao java,kao da je to ono što zapravo tjera ovaj (lažni) osmijeh na lice.
Znam da od previše snova nema koristi.Ali ti snovi me tjeraju da idem dalje,a previše stvarnosti samo znači previše boli.Nije vrijedno.
(..)
Krila su im se uzdizala poput božanstava,presjajavajući se na mjesečini što je gledala s neba okružena zvijezdanim stazama i galaksijama..Oči su im bile poput udubljenih rovova,tako privlačne...Svjetlile su crnim svjetlom,a svako malo kroz njih bi se užeglo crveno blještavo svijetlo,kao vrag koji ubada svojim kopljem trozupcem kroz njih,kao vampir koji ti siše krv kroz oči...Ledenim pogledom su odmjeravale sve na putu,i iako strašan,bio je zapravo jako privlačan i jako zgodan.Kao da je pogled prizivao svu čaroliju svijeta na sebe.Činilo se da onaj tko ih se usudi produbiti svojim pogledom,putuje ravno za pakao.Ruke su im bile poput svijećnjaka u mraku.Iz prsa je,kroz crnu jaknu prodirao sjaj tuge,sjaj razbijenog srca,crvena krv kao dokaz nepodnošljive boli,kao dokaz da nitko nema srce bez očaja,dušu bez grijeha...Usne su im bile tanke i blago crvene,pune okusa i pune grijeha.Oni su bili oličenje savršenstva,maska zla.Vinuli bi se svojim božanskim bijelim krilima u nebesa,dok bi kovrčava crna kosa padala.Njihov dubok glas prodro bi do svakog uha,svake stijenke na zemlji.Letjeli bi nebom,među zvijezdama dok ne bi dali poljubac mjesecu,dok ne bi povratili snagu....
...../forever broken/..... ŕ ovo je po zadnji put....
ŕ evo nešto važno....(nekima važno)...ugl...ovaj blog je kao zatvoren dok ne sredim internet...jer...wah...ovako je glupo...ja ću objavit koji post s informatike...sebi za dušu...pa jbg...kad mi shune...sa blogon (jadanjen) nastavljan kad sredin ovaj (neću beštimat) internet....koji je totalno,al fakat ono do jaja zasran jer mi je neka p**** m******* blokirala net,,,kutija se zarazila nekin spamovima,,,,,a kabeli su napokon na mistu...wah....ugl....ma sve je to konfuzno!!!!tak daaaaaaa...............ma crrrrrrrrrrrrrrkajen.......meni sveeeeeeeeee to fali.....................a ugl...ma jbg....
e da....
*Ivane,čujen da si naša moj blog....:L pa sad napokon kužiš da mi se više ne sviđaš...jer mi se čini da si mislio da se još zaniman za tebe....ti i ona ekipa....ugl...nije važno...:J
i da ....
**što se ove priče tiče...ma neću ja više tako razmišljat...ja ću se koknit kalašnjikovin....kažu da kad nisi zaljubljen da se osjećaš slobodan ko ptica....a ja nisan zaljubljena (to san skužila (weeeeeeeee,,,,bravo za mene)),pa se isto osjećan slobodna ko ptica u kavezu...wah.....ajd dosta mene....iden ćaaaaaaaaaa..........ajte bokić....
***i e....nikad s ovog bloga nisan nikog pozdravljala (osim Simu i ekipu sa chata....) pa danas pozdravljam:
((popis je duuuuuuuug:J)::J:J:J:J:J:J
ŕok,pozdravljan sveeeeeeeee vas tu....blogere...a posebno one dvi blogerice s kojima san se STVARNO guštala svađat :J:J muhahhaha
ŕonog malog....Viktora (Petra) /ili Petra Viktora ŕ dušo,ne znan koje ime ti ide prvo/
ŕonda...pa svoju Antonelu,Martinu,Anu ŕsriće,sta bi ja bez njih
ŕGaby
ŕJozu
ŕSimu (Hoplu)
ŕBrockvinog Chrisa Kellera (a..njega mJran)
ŕMastu (i lijepo ga molim,preklinjem,nikada,ama baš NIKADA više obući onu kutu u kojoj sam te jučer vidla)
ŕAntoniju,Blizanku i Blizu (e s njima je jučer bilo jakooo)
ŕDrelu (a i s njin je bilo - al ništa nepristojno)
ŕMetak U Čelo
ŕChalleTu (a on...pa wah....TO JE TAJ POKEMON!!!)
ŕKrcu i Tonćija (wahahhaaha,muhahah,bwahah - zbog ovoga se moran ispovidit)
ŕMetlu
ŕLidiju L.- curka se jučer potukla.........ajme....kad se stin,,,,koji kes...wah (cerek)
ŕIvanu - e ona je jučer bila hiiiiiiiperaaaaaaktivnaaaaaaaaaaaaaaa
ŕpa sad......dalje...hmmmmmmm.......Mirnu......wah
ŕI Anis....
ŕKiku.......nju ne smin zaboravit.....
ŕZeca???Kravu???Tulu???.....ne znan......
ŕZamalo zaboravila !wah...Čička!!!!!!!!(ja se još uvik molin za njega i Gaby....jbt..ma jbš!!!)
E sad gibammm.....Znan da ću vam sviiiiiiimaaaaaa puno falitiiiiiit.....al ko što bi Anđelo reka:Ne možemo uvik dobit sve šta oćemo! LLLLLLLLLLLLLLLLLLLL
Ma poZzZzZzzZZZZZZZZzzzzam ja vas sveeeeee,,,,,,,,,,,i da..
al sad stvarno to mislim (i neće se prominit ko u rujnu:::):LIFE SUCKS LOVE SUCKS!LLL ................ i poslušajte pismu : Boyzone - Father and Son...joj
Kizzzz
|